Zavisnost od Interneta [revizija 2.0]

Sadržaj

  1. Uvod
  2. Ideja za pokretanje prezentacije
  3. Vreme postojanja prezentacije i ciljna grupa
  4. Pojam zavisnosti od Interneta
  5. Izvori

Uvod [na vrh]

Internet je prava stvar, ako se pametno koristi...

U začetku ekspanzije Interneta kao medija dostupnog širokoj populaciji, kakvi su ranije bili radio, televizija i novine, tokom 1995. godine prvi put se javlja oblik zavisnosti nazvan Intenet Addiction Disorder (IAD). Kod nas se ovaj termin prevodi kao "Zavisnost od Interneta" ili "Internet zavisnost", a takođe je definisan i kao Patologycal Internet Usage (PIU), odnosno - "Patološka upotreba Interneta".

Kako je u našoj zemlji ovaj oblik zavisnosti veoma malo ili nimalo proučavan, analiziran i saniran, odlučili smo da običnim korisnicima Interneta sa naših prostora približimo ovaj nimalo zanemarljiv oblik zavisnosti, po simptomima identičan zavisnosti od narkotika, alkohola, kocke i slično.

Ideja za pokretanje prezentacije [na vrh]

Ideja i potreba za pokretanjem sajta proistekla je iz ličnog iskustva i potrebe da se pokaže i prvenstveno _dokaže_ neupućenima da je zavisnost od Interneta realnost, prisutna u svakodnevnom životu običnih korisnika i njihovih bližnjih, i da svakodnevno uzima svoj danak, upravo zbog neverovanja u nju i zanemarivanja jačine i podlosti ove zavisnosti.

Problem sa zavisnošću od Interneta je, između ostalog, taj što za nju ljudi čuju obično kada su duboko ogrezli u zavisnost, a često ni tada. Sa drugim oblicima zavisnosti je znanto lakše jer čovek koji se bode ili ne ispušta flašu se prilično lako poznaje, i može da se računa na upozorenja ljudi iz okoline, dok bližnji zavisnika od Interneta u našoj sredini obično nisu ni svesni postojanja problema. Stoga nove, neiskusne korisnike Interneta treba upozoriti na potencijalnu opasnost koja im preti.

Najbolje rešenje bi bilo da to učini provajder (Internet Service Provider - ISP) pri prvoj uplati vremena, odnosno, otvaranju naloga. Međutim, obzirom da sam provajder živi od svojih korisnika, odnosno vremena koje oni provedu na Internetu, nije realno očekivati da će provajderi preduzeti neke mere značajne korake u ovom smeru, čak ni neku sitnicu analognu onom "pušenje je štetno za zdravlje" na paklicama cigareta.

Vreme postojanja prezentacije i ciljna grupa [na vrh]

Sama prezentacija je počeal sa radom maja meseca 2001. godine, ali je obimnije promene, pre svega vizuelni redizajn, proširenje tematske oblasti zavisnosti od Interneta, i znatno ozbiljniji pristup materiji "doživeo" oktobra iste godine.

Autori teorija i kompletnog sadržaja na prezentaciji su Aleksandar i Milan Urošević, mladi i perspektivni ljudi puni entuzijazma i želje da pomognu drugima u pronalaženju suštinskog problema zavisnosti od Interneta, kao i načinu da se nastali problemi prevaziđu na što bezbolniji način. Obojica ovo radimo volonterski, odnosno, kada i kako stignemo, tako da poneke stvari mogu izgledati nedovršene, ali, verujte, radimo na tome :)

Sama prezentacija, pomoć i savetodavna i moralna podrška su prvenstveno namenjeni Internet početnicima, onima koji su svesni sopstvene zavisnosti od Interneta, a takođe i onima koji ne priznaju da su postali zavisnici.

Pojam zavisnosti od Interneta [na vrh]

Razvoj zavisnosti od Interneta na prostorima Srbije može se definisati kao posledica svetske i lokalne elektronske revolucije. Prvi oblici elektronske zavisnosti javljaju se još pedesetih godina, kada su naši roditelji svakodnevno jurili u igračnice da bi odigrali koju partiju flipera. Osamdesetih je krenula era video igara, kada su igračnice bile preplavljene klincima koji u masama stoje oko drvenih kabina za kojima bi njihovi idoli uz pišteće zvuke ubijali milione izmišljenih protivnika. Ova era je na našim prostorima trajala do polovine devedesetih (sada već prošlog veka), kada počinje masovni prelazak na računare i konzole. Korak dalje je vreme videa, kada se jurilo u video klubove po najnovije filmove i pred TV-om provodili sati i sati. Sledeće mesto su zauzeli kockarski "poker" aparati za kojima su pripadnici mlađih generacija lupajući po tasterima pokušavali da zarade neki dinar u vremenu kada novca nije bilo zahvaljujući "nepravednim sankcijama" uvedenim od strane Evropske unije devedesetih godina.

Potom na velika vrata ulazi njegovo veličanstvo PC, nakon nekoliko godina spektruma, komodora, atarija, amige i ostalih predPC-jevskih platformi. U međuvremenu se pojavljuje veliki dijapazon igračkih konzola (game boy, nintendo, sony, sega...) i, konačno, neprokazana pošast - Internet.

Trenutno je pored zavisnosti od igara i Interneta prisutna i zavisnost od kocke, gde su sada aktuelne kladionice "na metar", ali nas prvenstveno zanima Internet, prevashodno zato što se razni oblici klađenja, pored patološke osnove - o kojoj će biti reči kasnije, mogu "pravdati" željom za brzom zaradom, odnosno, 'lebom bez motike, dok je priroda zavisnosti od Interneta znatno drugačija.

Šta je to zavisnost od Interneta [na vrh]

Postoji jedna naučna definicija koja kaže: Zavisnost od Inteerneta je klinički poremećaj sa snažnim negativnim posledicama na socijalno, radno, porodično, finansijsko i ekonomsko funkcionisanje ličnosti.

Neka zapadnjačka istraživanja govore da ako neko provede na Internetu više od 38 sati nedeljno, odnosno, gotovo šest sati dnevno, onda je već nesumljivo postao zavisnik.

Realno gledano, u našim uslovima svako ko uz aktivnosti vezane za Internet provede svakodnevno "svega" 4 sata, što je tek 28 sati nedeljno, duboko je zagazio u zavisnost. Pod aktivnostima u vezi sa Internetom ne može se uzeti u obzir samo OnLine boravak na mreži, već i sve ostale aktivnosti koje su u vezi sa mrežom - odgovaranje i pisanje elektronske pošte, OffLine rasprave na juznet grupama, čitanje preuzetih vesti, časopisa, članaka, tekstova uopšte, testiranje preuzetog softvera, podešavanje klijenata za pristup Internet servisima, impresije koje se doživljavaju samom pomisli na Internet i slično. Ako ovo analiziramo, doći ćemo do sledećeg zaključka:

  1. Od 24 časa, prosečno 8 sati se provede u snu i odmoru uopšte. To ostavlja još 16 sati.
  2. Pretpostavimo da osoba ima radne ili školske obaveze 8 sati devno. To ostavlja još 8 sati za sve ostalo.
  3. Uzmimo da minimalno za ishranu i fiziološke potrebe dnevno ode oko sat vremena. Znači, ukupno prosečno slobodno vreme je 7 sati.
  4. Od tih 7 sati na Internetu se provede 4 sata.

To datoj osobi ostavlja "čitava" 3 sata za sve ostalo od čega se sastoji život, a šta to "sve" može da bude, razmislite sami, a takođe i o tome šta sve može, odnosno, ne može, da se uradi za ta 3 sata slobodnog vremena.

Kako se postaje zavisnik od Interneta [na vrh]

Najpre bi trebalo pomenuti kako se naš prosečni korisnik obično sreće sa Internetom:

  1. Neki korisnici su se sreli sa računarom znatno pre pojave Interneta, kraće ili duže vreme proveli u proučavanju, istraživanju i zloupotrebi ove naprave i njenih mogućnosti (ma koliko to smešno zvučalo), a nakon toga su iz nekog razloga krenuli na Internet (npr. zavist što su ljudi sa pristupom Internetu popularni u društvu, želja "da se vidi i to čudo", potreba da se prati tehnološki razvoj ili neka znatno realnija i opravdanija potreba).
  2. Druga grupa je ona koja je računar (i Internet zajedno sa njim) "otkrila" već kada su obe stvari znatno zaživele i kod nas, tako da su ili nabavili računar zbog Interneta, ili ga dobili s' Internetom "u paketu". Takve osobe su već potencijalni zavisnici i pre nego što nabave računar, ili, u drugom slučaju počinju da koriste Internet po "liniji manjeg otpora", odnosno, kao stvar koju je najlakše savladati.

Dakle, sada imamo korisnika koji je došao do Interneta i konačno možemo razmatrati dalji tok razvoja zavisnosti.

Kod ljudi kojima je računar najpromašenija investicija u životu, što bi u našoj sredini najčešće bili ljudi koje je društvo nagovorilo da kupe računar, gotovo po pravilu su neverovatni antitalenti za računare koji ni pre kupovine a ni posle nekog vremena korišćenja nemaju predstavu kako računar može da im posluži, ubrzo dođe do razočarenja zbog "komplikovanosti" pristupa Internetu, tako da se Internet ubrzo posle početnih pokušaja posećuje retko ili nimalo. Ovi ljudi obično ubrzo potpuno zanemaruju računar, ili ga koriste samo zbog nekoliko prostih radnji koje su naučili (npr. kucanje tekstova, slušanje muzike, gledanje slika i sl.).

Kod malo iskusnijih početnika i "veterana", momentalno nastupa euforija u stilu da je sve tako veliko i na dohvat ruke, svega ima, pregršt informacija, jedan otvoreni prozor u svet, programi na "izvol'te", masa ljudi spremna za priču, četovanje preko noći, šta god poželite... Koliko je zapravo svih tih trenutno dostupnih informacija toj jedinki stvarno potebno? To se niko ne pita! No, iza ovog skretanja ustvari je obično ćorsokak koji vodi pravo u zavisnost.

Postoji mogućnost da se korisnik na vreme osvesti i shvati da preteruje, i bez većih problema prekine s preterivanjem. Ovo se može protumačiti kao preterano korišćenje dok čoveka ne prođe volja, o čemu će biti reči kasnije.

Naravno, postoji i ona druga mogućnost, obično viđena kod klinaca koji puše travu, naime, da je na samom početku korisnik ogrezao u zavisnost, jednostavno negira svoj problem rečima "Ma nije to ništa, mogu da prestanem kad hoću...", da bi kasnije potpuno potonuo, ili, još gore, da se od samog starta ni ne osvrne, nego ode pravo na 40 sati nedeljno...

Doktor psihijatrije, Džon Grohol, je ovaj slučaj razjasnio analogijom između korisnika Interneta i deteta s novom igračkom:

I faza

Dete: doživljava oduševljenje i preteruje u igranju s tom igračkom, traži nove i nove mogućnosti koje ta igračka može da pruži.

Korisnik: oduševljeno istražuje čitav novi svet koji mu Internet pruža, preko bezbroj prezentacija koje obrađuju njemu zanimljive teme, do brzog skidanja zanimljivih programa i komunikacijom s novim, nepoznatim i zanimljivim ljudima, preko raznih servisa dostupnih na Internetu.

II faza

Dete: doživljava razočarenje i izbegava igračke sa relanim ili nerealnim razlozima, obično zbog prezasićenosti.

Korisnik: obišavši mnoštvo web stranica, ili se iscrpevši u nekoj žestokoj online ili news raspravi od koje nije bilo nikakve koristi sem zle krvi, doživljava prezasićenost informacijama ili se razočarava _i_ u virtuelni svet, i povlači se.

III faza

Dete: počinje novu igračku da koristi umereno, odnosno normalno, kao i sve ostale igračke.

Korisnik: nalazi pravu meru, koristi Net za potrebne informacije, održava normalan kontakt sa poznanicima sa mreže, povremeno skida nove programe, povremeno surfuje iz razonode.

Ovo se može protumačiti kao dopuna teorije da čovek prvo postaje zavistan od računara i svih mogućnosti koje on nudi, gde je Internet ubedljivo najmoćnije i najfatalnije iskušenje.

U prilog ove teorije ide i sledeća činjenica: Ubrzo po pojavi prvih personalnih računara, igre poput pasijansa i minskog polja su dobile i digitalno izdanje, a istraživanja su otkrila da opsesivno igranje ovih igara na radnom mestu postaje veliki problem, jer zaposleni umesto da rade svoj posao ustvari slažu pasijans. Ove igre nisu ni interaktivne niti namenjene mrežnom igranju.

Činjenica je da je na preko 90% računara u bilo kojoj ustanovi otvoren prozor s pasijansom.

Milanu je poznat slučaj malog preduzeća koje je pre nekoliko godina nabavilo prvi računar, i prvo pitanje koje su mu, kao iskusnom poznavaocu računara, zaposleni postavili kada se on ponudio da ih uputi u osnove računarstva, bilo je bukvalno: "Ama pusti sad ofis i viruse i tabele, gde je onaj pasijans?".
Nekoliko dana kasnije, ponovo je bio u akciji: obrisali su prečice za pasijans i majnsvipera i firma celo prepodne nije mogla da pravilno funkcioniše zbog frustracije celokupnog osoblja, sprečenog da obara rekorde svojih kolega.

Tipovi zavisnosti od Interneta [na vrh]

Postoji četiri specifičnih tipova zavisnosti od Interneta, i to:

  1. Opsednutost sajberseksom (Cybersexual Addiction)
    Osobe koje pate od ovog oblika zavisnosti se tipično bave skidanjem, gledanjem ili trgovanjem mrežnom pornografijom ili boravkom u FRP četrumovima za odradsle.
  2. Virtuelna najbolja prijateljstva (Cyber-Relational Addiction)
    Osobe koje pate od čet-rum zavisnosti učestvuju u virtuelnim flertovanjima i često razvijaju virtuelne veze koje im ozbiljno narušavaju život. Naime, "prijatelji" s druge strane žice često postaju važniji od pravih prijatelja, partnera, rodbine ili poznanika. Ovo gotovo redovno vodi do razvoda braka ili nesuglasica u porodici.
  3. Igranje na mreži (Net Gaming)
    Igranje na mreži obuhvata širok spektar kategorija, uključujući opsesivno mrežno kockanje, igranje, kupovanje ili bavljenje berzama. Zapravo, pojedinci će koristiti mrežne kockarnice, interaktivne igre, e-aukcije ili e-berze, što im u krajnjoj liniji donosi samo gubitak velikih suma novca i poremećaj raznih obaveza ili socijalnih odnosa.
  4. Prezasićenost informacijama (Information Overload)
    Količina podataka kojima mreža raspolaže je dovela do patološkog kompulsivnog ponašanja okarakterisanog intenzivnim surfovanjem mrežom i pretragom online baza podataka u cilju skupljanja informacija i njihovom kategorizacijom. Korisnik ubrzo počinje da posvećuje sve više vremena baveći se time. Ovo je jedan od čestih uzroka smanjenja efikasnosti na poslu.

Uzročnici zavisnosti od Interneta [na vrh]

Zavisnost od Interneta je posledica raznih problema iz stvarnog sveta sa kojima se pojedinac svakodnevno susreće, i izlaz traži u Internetu, nasuprot "straše" mogućnosti suočavanja sa tim problemom i njegovog rešavanja.

Postoje razna objašnjenja uzročnika zavisnosti od Interneta. Navešćemo samo neke, a brojne preostale koje još ni ozbiljni svetski stručnjaci nisu ni delimično obradili ostavljamo za kasnije izveštaje koji će biti objavljivani na prezentaciji.

  1. Bihejvioristički pogled
    Da se ukratko podsetimo nekih osnovnih psiho-socioloških teza da neko ponašanje može uzrokovati "nagradu" ili "kaznu". oblik ponašanja koji donosi nagradu se favorizuje kod bukvalno svake jedinke. Ko se seća nastave psihologije, znaće o čemu se ovde zapravo radi.
    Konkretno, stidljive osobe koje su oduvek izbegavale kontakt sa ljudima ili upoznavanje novih ljudi zbog anksioznosti i stresa koji im novi kontakt predstavlja, što se poistovećuje sa "kaznom", veoma lako postaju zavisnici od Interneta zbog prividne sigurnosti koju im Internet pruža - nema direktnog kontakta, osoba se ne stidi svoje pojave, može stvoriti novi identitet i ponašati se kako želi, lagati o godinama i slično, odnosno, izostaje "kazna" jer nema direktnog kontakta i neprijatnosti koje on donosi, a "nagrade" koju Net pruža su brojne i raznovrsne - zabava, informacije, uzbuđenja...
  2. Biomedicinsko objašnjenje
    Ovo tumačenje razmatra greške u funkcionisanju specifičnih naslednih i kongenitalnih faktora, odnosno, hromozoma i hormona, i poremećenu hemijsku ravnotežu, t.j. višak ili manjak drugih važnih jedinjenja i neurotransmitera koji regulišu aktivnost mozga i nervnog sistema. "Zahvaljujući" ovome, određene osobe su od rođenja podložne zavisnosti. Više ozbiljnih istraživanja je pokazalo da brojne droge ili hemikalije koje se luče pod čulnim uticajima uspevaju da "popune" sinaptičke šupljine među neuronima, odnosno, "ispale" impuls i nateraju mozak da pošalje lažne informacije. Smatra se da ovo može da bude jedan od razloga za nadrealistična osećanja koje neki ljudi doživljavaju prilikom npr. drogiranja, kockanja, ili trčanja. Ovo se može primeniti i na ZOI pošto su mnoge prilike na Netu slične - zabavne i uzbudljive, i uzrokuju iste reakcije.
  3. Sociološko gledište
    Internet je, po pomenutom Dr Groholu, adiktivan jer je socijalan - ljudi na njemu traže i nalaze ljude slične sebi i s njima komuniciraju gotovo kad god požele... On preneseno pominje problem koji se ogleda u sledećem: kad sa društvom tinejdžer ostane do kasno u kafiću, niko ga zbog toga ne šalje kod psihijatra. Takođe zamera istraživačima ZOI što nisu upoznati sa bihejviorizmom. Provera pošte nije isto što i povlačenje poluge na slot-mašini. Jedno je potreba za socijalizacijom, a drugo je ponašanje "traženja nagrade", a to su potpuno odvojene kategorije.

    Iz ovoga se vidi da se socijološko gledište i bihejvioristička teorija sudaraju, što je još jedan dokaz izuzetne složenosti ZOI i opasnostima olakog shvatanja i tumačenja jedne ozbiljne i kompleksne društvene pojave.
  4. ACE teorija
    Ovu teoriju iznosimo u suženom obliku radi boljeg saživljavanja sa našim uslovima. Sastoji se od pristupačnosti, kontrole i uzbuđenja.

    Pristupačnost - Accessibility
    Pre pojave Interneta su zavisnost od kocke i kupovine izvorište nalazile u sledećim ekvivalentima:
    kockanje = lokalne kockarnice, odlasci do Loto kioska, sportska prognoza, lutrijski listići...
    kupovina = odlazak u radnju, svojevremeno višečasovno čekanje u redu, guranje za ulazak u radnju, današnje traženje neke sitnice po ogromnim rafovima sa gomilom proizvoda.

    Sa pojavom Interneta se ekvivalenti zavisnosti od kocke i kupovine sele na mrežu, i to:
    kockanje = veliki broj lako dostupnih kockarskih prezentacija.
    kupovina = mrežne radnje sa svakakvom robom i momentalnim pristupom manje ili više neophodnoj robi.
    Internet je tu NON-STOP, dostupan 24/7. Kad god se oseti potreba za bilo čim, u bilo koje doba dana i noći, dovoljno je nekoliko minuta da ta, možda i egzotična, stvar bude na dohvat ruke.

    Kontrola - Control
    Ova stavka se posebno odnosi na mrežne berze i aukcije, tako da još nije primenljiva za naše uslove, ali je ukratko predstavljamo zbog celovitosti priče.
    Čovek sa računarom u posedu stiče utisak da je "sam svoj gazda" i olako ulazi u razne finansijske transakcije uživajući u osećaju da je "njegova poslednja", da može uložiti svoj novac gde želi i koliko želi, da svoje deonice može prodati kada hoće, ili da na aukciji u poslednjem trenurku može dati najvišu ponudu i ispasti "faca" pred ostalim aukcionarima.

    Uzbuđenje - Excitement
    Odnosi se na emocionalno uzbuđenje koje čovek doživljava, i to:

    Na kockanju: Kada čovek dobije opkladu i zaradi novac, taj "dobitak" postaje izuzetan stimulans da se nastavi sa kockanjem. Mrežno kockanje, koliko je nama poznato, još nije zastupljeno u Srbiji, ali čim se otvori prva mrežna sportska kladionica, biće zagušenja mreže.

    Na berzi: Čovek će ceo dan provesti u praćenju berzanskih izveštaja da bi video je li i koliko zaradio.

    Na aukcijama: Mogućnost da nadglasa sve ostale u poslednjih nekoliko sekundi i osvoji navodno "željenu" stvar.

    U sva tri slučaja: Dešavanja i uzbuđenje postaju izuzetno moćan stimulans da se nastavi dalje sa datim oblikom zavisnosti.

    Zanimljivo je da na zapadu mrežno kockanje podiže veliku prašinu. Naime, primećeno je da tinejdžeri i studenti mogu slobodno da koriste prezentacije za mrežno kockanje jer niko ne proverava uzrast, dok u prave kockarnice pomenuti ne mogu da uđu. Obično probaju iz radoznalosti, a nakon toga izgube velike količine novca za vrlo kratko vreme. Profesori na koledžima negoduju jer zatiču studente kako u računskim centrima igraju rulet i ostale kockarske igre dostupne na mreži... Mrežni aukcionari često, samo da bi se dokazali odn. pokazali da imaju da ponude najviše novca, kupuju potpuno nepotrebne stvari. Ovo se donekle i može oprostiti, ali oni takođe često ulete u dugove, izgube hipoteku ili bankrotiraju da bi pokrili račune sa aukcija.

Simptomi zavisnosti od Interneta [na vrh]

Simptomi koji ukazuju da je osoba postala zavisna od Interneta su brojni, ali se uglavnom grade i nadovezuju na sledeće, osnovne simptome:

  • Povećanje praga tolerancije podrazumeva da je vremenom potrebno provoditi sve više i više vremena na Internetu kako bi se zadovoljile potrebe za čije je podmirivanje ranije bilo potrebno znatno manje vremena,
  • Apstinentska kriza može da nastupi kako nakon nekoliko dana bez Interneta, tak i pri pokušaju da se smanji ili prekine korišćenje Interneta, a manifestuje se psihomotornom agitacijom (nesvesno pomeranje prstiju, šake i slično, odnosno imitiranje kucanja na tastaturi i pokretanja miša), anksioznošću, opsesivnim razmišljanjem o dešavanjima na mreži...
  • OffLine zavisnost podrazumeva velike količine vremena koje se troše na razne aktivnosti vezane za Internet, bilo dok je korisnik povezan na mrežu ili ne (npr. odgovaranje na prispelu poštu ili replike na neku raspravu na juznetu), bez obzira ima li to realne koristi ili ne.
  • Asocijalno ponašanje koje se odlikuje zapostavljanjem raznih socijalnih, društvenih, rekreacionih i drugih aktivnosti i obaveza u korist Interneta,

Pored toga, često je moguće uočiti i drugi simptomi, kao što su:

  • Čim se zavisnik suoči sa problemima, ili, eventualno, osećanjem krivice zbog nekog događaja u sopstvenoj okolini, bespomoćnosti ili straha, on pokušava da spas pronađe upravo u Internetu.
  • Lažu se porodica i prijatelji u cilju sakrivanja stvarne količine vremena utrošenog na Internetu, i to je u principu obavezno smanjivanje stvarno utrošenog vremena, dok se povećanje vremena provedenog na Internetu u večini slučajeva ne praktikuje.
  • Uprkos svim negativnim posledicama do kojih zavisnost od Interneta dovodi, i svesnog zanemarivanja istih, zavisnik i dalje koristi Internet nepromenjenim intenzitetom, ili čak i više nego ranije.

Mane zavisnika od Interneta [na vrh]

Zavisnici od Interneta najčešće pate od sledećih nedostataka:

  • Nisu u stanju da kontrolišu vreme provedeno za računarom, odnosno na mreži, ako je u pitanju zavisnik koji računar koristi samo i isključivo za Internet.
  • Podložni su laganju i obmanjivanju bližnjih o vremenu koje su proveli na mreži, te snose bilo socijalne, bilo psihološke posledice zbog tako proćerdanog vremena.
  • Drže računar i Internet uopšte izuzetno visoko na listi životnih prioriteta.
  • Dok koriste Internet, istovremeno su i euforični jer su trenutno na Netu, i frustrirani osećanjem krvice zbog neispunjenih i zanemarenih obaveza ili problema (mada je ovo dugo uglavnom manje bitno za "notorne" zavisnike od Interneta).
  • Preokupirani su upotrebom računara i koriste ga u sprezi sa Internetom kao spas kada su depresivni ili tužni.
  • Zavisnik od Interneta ne obraća pažnju na mogućnost gubitka ljubavne veze, posla, obrazovanja ili karijere zbog Interneta.
  • Internet zavisnici, korisnici elektronske pošte, juznet i čet servisa, češće pokazuju pravu prirodu, pravo lice i skrivena osećanja, odnosno, ne mogu, ne uspevaju ili se dovoljno ne trude da kontrolišu svoje reakcije, pa često u afektu kažu ono što zaista misle i osećaju, dok bi u stvarnom životu to verovatno zadržali samo za sebe (detaljniji komentar iz ugla korisnika dao je Milan). Ovo je samo još jedan dokaz o psihoaktivnoj prirodi zavisnosti od Interneta.

Prevencija zavisnosti od Interneta [na vrh]

Dr. Kimberli Jang, psiholog Pitsburškog univerziteta, autor nekoliko stručnih knjiga iz oblasti zavisnosti od interneta baziranih na psihološko-naučnoj osnovi, predlaže način na koji trenutni hipotetički ili realan budući zavisnok može da pomogne sam sebi, i to:

  • Čovek mora sam da prepozna prekomerno korišćenje Interneta i prizna samom sebi da postoji problem. Vrlo je važno biti svestan osnovnih simptoma od kojih je vreme provedeno za računarom, ali i vreme provedeno na Internetu ili aktivnostima vezanim za Internet ključno. Međutim, treba uzeti u obzir da samo vreme nije pokazatelj. Ovde se radi o relativnom vremenu, koje se uzima u obzir i posmatra spram drugih faktora, kao, na primer:
    da li ste student - koji po pravilu, provodi više vremena na mreži nego osnovci i srednjoškolci,
    da li je Net vezan za Vaš posao - ako ste administrator ili webmaster, 8h dnevno na mreži Vam je garantovano,
    da li od ranije imate neke oblike uslovljenosti - neki mentalni poremećaj; osoba koja pati od depresije i učestvuje u mrežnim "družinama" za lečenje depresije sigurno provodi više vremena na netu od drugih,
    da li bežite od odgovornosti - ponekad se može preterati s upotrebom Interneta upravo zbog bekstva od odgovornosti. Domaći primer je očigledan na pojedinim domaćim konferencijama koje većim delom godine "životare" sa po 10-ak postova nedeljno, dok neposredno pred ispitne rokove i u toku samih rokova prosto buknu i rasprave na njima se vode gotovo u realnom vremenu, sa desetinama poruka dnevno, da bi zatim ponovo splasle.
  • Nakon konstatacije da problem postoji, trebalo bi mu pronaći pravi uzrok; zavisnik bi trebao da se upita zbog čega želi da pobegne od svakodnevnog života.
  • Treba osmisliti način na koji rešiti problem iz stvatrnog života, a ne kako pobeći od tog problema. Ignorisanje problema ili bežanje na Internet ne rešava problem, već ga redovno pogoršava.
  • Zavisnik bi lično trebao da preduzme korake ka samostalnom lečenju od zavisnosti. Jangova preporučuje postepeno smanjivanje upotrebe dok se ne dođe do prihvatljive količine vremena provedenog na Internetu. Ne preporučuje se metoda "sve ili ništa", odnosno, momentalno prelaženje na neko zacrtano "normalno" vreme, već se treba postepeno odvikavati od Interneta, tako da se svaki dan provedeno vreme skrati za po pola sata ili sat, dok se ne dođe do neke razumne granice koja ne uslovljava korisnika da zapostavlja ostale socijalne aktivnosti.

Lečenje zavisnosti od Interneta [na vrh]

U zapadnim zemljama postoji veliki broj radnih grupa u kojima zavisnici u prihvatnim centrima razmenjuju iskustva, pričaju o svojim vizijama Interneta, zajedno savladavaju apstinentske krize i udruženi dolaze do manje ili više uspešnog grupnog izlečenja.

Međutim, prilike kod nas i na zapadu su bitno drugačije. Prvenstveno zbog znatnih razlika u mentalitetu naših ljudi i "zapadnjaka", u našoj sredini takav oblik lečenja ne bi imao primetnog efekta iz više razloga.

Kao prvo, mi Srbi smo narod specifičnog mentaliteta, ponosni i tvrdoglavi, ne tražimo pomoć ni kad nam je neophodna u svakodnevnom životu. Davanje saveta shvatamo kao uvredu inteligencije ili sujete, a odlazak kod psihijatra tumačimo kao siguran znak totalne duševne poremećenosti. U velikom broju slučajeva je ovo najveći problem.

Na drugom mestu je stepen mogućnosti da se ostvare želje u cilju praćenja tehničkih dostignuća. Naime, u našoj zemlji je daleko manji interes za time nego na zapadu, pa tako i kod potrebe za Internetom postoji velika razlika. Ovde treba napraviti bitnu starosnu klasifikaciju, gde je sa porastom godina ova razlika sve veća.

Dalje, kako su osobe zavisnici upravo u zavisnost upale bežanjem od realnosti, na osnovu nama poznatih ispovesti zavisnika procenjujemo da uglavnom sopstvenim snagama i uz podršku rodbine i najbližih prijatelja, mogu da se prebrode prividni nedostaci u realnosti, kako bi se iščupali iz zavisnosti. Na to najviše utiče stepen doslednosti, istrajnosti, rešenost i jaka volja kojima je neophodna podrška i razumevanje okoline.

Zanimljivo je jedno uprošćeno predstavljanje toka neistrajnog odvikavanja od Interneta koje izgleda otprilike ovako:

U prvoj fazi, zavisnici koji reše da se izleče preduzimaju, recimo sledeće korake:

  1. Prekid dalje uplate Internet vremena,
  2. Izbacivanje modema iz računara,
  3. Prodaja ili rasturaje računara.

Nakon ovoga, obično zbog naglog šoka izazvanog apstinentskom krizom, budu primorani na drugi korak, koji zapravo predstavlja povratak na staro stanje i koji zavisi od toga šta su pokušali da bi se odvikli, te tako:

  1. Ponovo počinju sa uplatom Internet vremena,
  2. Ponovo ugrađuju modem,
  3. Sastavljaju odnosno kupuju nov računar, sa svim komponentama neophodnim za povezivanje na mrežu.

U zavisnosti od uzroka zavisnosti od Interneta, predlažu se dve metode lečenja:

  1. Korisnicima koji jednostavno preteruju sa upotrebom Interneta bez određenog razloga, preporučuje se najjednostavnije: uporna umerenost u korišćenju Interneta i kontrolisanje vremena provedenog na istom, uz već pomenuto postepeno smanjivanje vremena provedenog na mreži, vrlo nalik odvikavanju od pušenja, s tim što se ovde ne ide do kraja.
  2. Korisnicima sa "dubljim" problemom, odnosno, nekim psihičkim poremećajem (manije, depresivnost i slično), ili beguncima od realnog života iz najrazličitijih psiho-socijalnih razloga, preporučuje se lokalizovanje pravog problema, pomoć porodice i poznanika, i ako je neophodno, stručna pomoć u rešavanju tog problema.

Ankete [na vrh]

Nevezano za statistike zapada, iz priča i ispovesti naših ljudi, zaključili samo da je zavisnost od Interneta identična zavisnosti od droga, alkohola, pušenja, kocke i drugih psiho-fizičkih zavisnosti.

Analizom anketa sprovedenih na zapadu, zaključeno je da najveći procenat Internet zavisnika čine sredovečne žene. Karakterističan je primer koji je predstavila Maresa Heht Orzak, rukovodilac Centra za kompjutersku zavisnost MekLin Hospital u Belmontu. Naime, ona je imala za pacijenta ženu koja je potpuno zapostavljala svoje dete. Pošto je dugboko zagazila u zavisnost, u više navrata je znala da se mora udaljiti od Interneta i dati večeru sinu, ali nije želela da propusti dešavanja na mreži. Razvedena je od ranije i socijalna služba joj lako može oduzeti dete.

Ovaj podatak u našim uslovima ne možemo prihvatiti kao relevantan, pre svega zbog same strukture i mentaliteta stanovništva. U našim uslovima je kod ove polne i starosne grupe stanovništva ekvivalent praćenje sapunica za bekstvo iz realnosti, kojima su preplavljene gotovo sve televizije kod nas.

Razlog tome je kako socijalne prirode - TV ima gotovo svako domaćinstvo, dok je računar još uvek malo egzotičniji, pa čak i u slučajevima gde postoji računar, Internet ne može uvek da se priušti; tako i kulturološke prirode - nedostatak računarskog obrazovanja kod osoba koje imaju mogućnost korišćenja računara jer je potrebno predznanje o barem osnovnoj upotrebi računara pre same posete Internetu.

Našu anketu u prvobitnoj verziji ispunilo je tek preko stotunu ispitanika, od čega je veći broj odgovora mogao biti prihvaćen, dok su ostali bili besmisleni te ih nismo mogli uzeti za relevantne. Statistiku, bez detaljnih analiza, koje je nemoguće i neprihvatljivo izvršiti na osnovu ovako malog broja odgovora, možete pogledati na strani rezultati, ali se po dosadašnjim tendencijama može reći da najveći broj zavisnika kod nas čine osobe muškog pola u trećoj deceniji života. Ova statistika još uvek nije pouzdana zbog vrlo slabog odziva Internet korisnika da popune anketu, i lošeg proseka kroz populaciju korisnika na mreži. Detaljnije analize će se izvršiti na osnovu rezultata koje dobijemo putem nove verzije ankete, koja je modifikovana i poboljšana, tako da vas molimo da ukoliko ste ranije već popunili predhodnu verziju, to učinite ponovo sa novom, jer se njom dobijaju sveobuhvatniji rezultati i daju mogućnosti opširnijoj analizi situacije..

Veliki problem u bilo kakvom istraživanju predstavlja činjenica da je kod nas zavisnost od Interneta još uvek praktično nepoznata u relevantnim krugovima i ne poklanja se dovoljno pažnje istraživanjima domaće Internet populacije u ovom pogledu. Mi smo jedni od pionira na tom polju u našoj zemlji, i relevantnije zaključke bi mogli da damo tek nakon uspešnog sprovođenja već pomenute ankete, i njenog detaljnog analiziranja.

Do sada nam nije poznato da su u Srbiji sprovođene slične akcije i da se zavisnost od Interneta razmatrala kao ozbiljan problem današnjice. Ipak, postoje lokacije na Internetu na kojima se u manjoj meri pominje ovaj oblik zavisnosti, ali je to nedovoljno u odnosu na njen realan uticaj na psihološko stanje pojedinca zavisnika.

Izvori [na vrh]

Izvesnu pomoć pri sklapanju teorija nam je pružila lokacija http://netaddiction.com.

Još jedan inostrani izvor informacija se nalazi na lokaciji http://www.pro-patiente.hu.

Kod nas, jedina mesta na kojima se pominje zavisnost od Interneta su prezentacija zdravstvenog centra "Radivoj Simonović" iz Sombora na lokaciji http://www.neuro-so.org.yu gde se nalazi nekoliko prevedenih tekstova sa pomenute mađarske stranice, i prezentacija MP3 kluba na lokaciji http://www.mp3club.co.yu gde se nalazi kraći tekst o Internetu uopšte, a između ostalog i o manama Interneta.

Svaki oblik kontakta, predlozi, komentari i kritike su dobrodošli, a iskustva naročito. Za kontakt sa autorima prezentacije i teorija koristite stranu kontakt.