![]() |
Zavisnost od Interneta [revizija 2.0]Sadržaj
Uvod [na vrh]Internet je prava stvar, ako se pametno koristi... U začetku ekspanzije Interneta kao medija dostupnog širokoj populaciji, kakvi su ranije bili radio, televizija i novine, tokom 1995. godine prvi put se javlja oblik zavisnosti nazvan Intenet Addiction Disorder (IAD). Kod nas se ovaj termin prevodi kao "Zavisnost od Interneta" ili "Internet zavisnost", a takođe je definisan i kao Patologycal Internet Usage (PIU), odnosno - "Patološka upotreba Interneta". Kako je u našoj zemlji ovaj oblik zavisnosti veoma malo ili nimalo proučavan, analiziran i saniran, odlučili smo da običnim korisnicima Interneta sa naših prostora približimo ovaj nimalo zanemarljiv oblik zavisnosti, po simptomima identičan zavisnosti od narkotika, alkohola, kocke i slično. Ideja za pokretanje prezentacije [na vrh]Ideja i potreba za pokretanjem sajta proistekla je iz ličnog iskustva i potrebe da se pokaže i prvenstveno _dokaže_ neupućenima da je zavisnost od Interneta realnost, prisutna u svakodnevnom životu običnih korisnika i njihovih bližnjih, i da svakodnevno uzima svoj danak, upravo zbog neverovanja u nju i zanemarivanja jačine i podlosti ove zavisnosti. Problem sa zavisnošću od Interneta je, između ostalog, taj što za nju ljudi čuju obično kada su duboko ogrezli u zavisnost, a često ni tada. Sa drugim oblicima zavisnosti je znanto lakše jer čovek koji se bode ili ne ispušta flašu se prilično lako poznaje, i može da se računa na upozorenja ljudi iz okoline, dok bližnji zavisnika od Interneta u našoj sredini obično nisu ni svesni postojanja problema. Stoga nove, neiskusne korisnike Interneta treba upozoriti na potencijalnu opasnost koja im preti. Najbolje rešenje bi bilo da to učini provajder (Internet Service Provider - ISP) pri prvoj uplati vremena, odnosno, otvaranju naloga. Međutim, obzirom da sam provajder živi od svojih korisnika, odnosno vremena koje oni provedu na Internetu, nije realno očekivati da će provajderi preduzeti neke mere značajne korake u ovom smeru, čak ni neku sitnicu analognu onom "pušenje je štetno za zdravlje" na paklicama cigareta. Vreme postojanja prezentacije i ciljna grupa [na vrh]Sama prezentacija je počeal sa radom maja meseca 2001. godine, ali je obimnije promene, pre svega vizuelni redizajn, proširenje tematske oblasti zavisnosti od Interneta, i znatno ozbiljniji pristup materiji "doživeo" oktobra iste godine. Autori teorija i kompletnog sadržaja na prezentaciji su Aleksandar i Milan Urošević, mladi i perspektivni ljudi puni entuzijazma i želje da pomognu drugima u pronalaženju suštinskog problema zavisnosti od Interneta, kao i načinu da se nastali problemi prevaziđu na što bezbolniji način. Obojica ovo radimo volonterski, odnosno, kada i kako stignemo, tako da poneke stvari mogu izgledati nedovršene, ali, verujte, radimo na tome :) Sama prezentacija, pomoć i savetodavna i moralna podrška su prvenstveno namenjeni Internet početnicima, onima koji su svesni sopstvene zavisnosti od Interneta, a takođe i onima koji ne priznaju da su postali zavisnici. Pojam zavisnosti od Interneta [na vrh]Razvoj zavisnosti od Interneta na prostorima Srbije može se definisati kao posledica svetske i lokalne elektronske revolucije. Prvi oblici elektronske zavisnosti javljaju se još pedesetih godina, kada su naši roditelji svakodnevno jurili u igračnice da bi odigrali koju partiju flipera. Osamdesetih je krenula era video igara, kada su igračnice bile preplavljene klincima koji u masama stoje oko drvenih kabina za kojima bi njihovi idoli uz pišteće zvuke ubijali milione izmišljenih protivnika. Ova era je na našim prostorima trajala do polovine devedesetih (sada već prošlog veka), kada počinje masovni prelazak na računare i konzole. Korak dalje je vreme videa, kada se jurilo u video klubove po najnovije filmove i pred TV-om provodili sati i sati. Sledeće mesto su zauzeli kockarski "poker" aparati za kojima su pripadnici mlađih generacija lupajući po tasterima pokušavali da zarade neki dinar u vremenu kada novca nije bilo zahvaljujući "nepravednim sankcijama" uvedenim od strane Evropske unije devedesetih godina. Potom na velika vrata ulazi njegovo veličanstvo PC, nakon nekoliko godina spektruma, komodora, atarija, amige i ostalih predPC-jevskih platformi. U međuvremenu se pojavljuje veliki dijapazon igračkih konzola (game boy, nintendo, sony, sega...) i, konačno, neprokazana pošast - Internet. Trenutno je pored zavisnosti od igara i Interneta prisutna i zavisnost od kocke, gde su sada aktuelne kladionice "na metar", ali nas prvenstveno zanima Internet, prevashodno zato što se razni oblici klađenja, pored patološke osnove - o kojoj će biti reči kasnije, mogu "pravdati" željom za brzom zaradom, odnosno, 'lebom bez motike, dok je priroda zavisnosti od Interneta znatno drugačija. Šta je to zavisnost od Interneta [na vrh]Postoji jedna naučna definicija koja kaže: Zavisnost od Inteerneta je klinički poremećaj sa snažnim negativnim posledicama na socijalno, radno, porodično, finansijsko i ekonomsko funkcionisanje ličnosti. Neka zapadnjačka istraživanja govore da ako neko provede na Internetu više od 38 sati nedeljno, odnosno, gotovo šest sati dnevno, onda je već nesumljivo postao zavisnik. Realno gledano, u našim uslovima svako ko uz aktivnosti vezane za Internet provede svakodnevno "svega" 4 sata, što je tek 28 sati nedeljno, duboko je zagazio u zavisnost. Pod aktivnostima u vezi sa Internetom ne može se uzeti u obzir samo OnLine boravak na mreži, već i sve ostale aktivnosti koje su u vezi sa mrežom - odgovaranje i pisanje elektronske pošte, OffLine rasprave na juznet grupama, čitanje preuzetih vesti, časopisa, članaka, tekstova uopšte, testiranje preuzetog softvera, podešavanje klijenata za pristup Internet servisima, impresije koje se doživljavaju samom pomisli na Internet i slično. Ako ovo analiziramo, doći ćemo do sledećeg zaključka:
To datoj osobi ostavlja "čitava" 3 sata za sve ostalo od čega se sastoji život, a šta to "sve" može da bude, razmislite sami, a takođe i o tome šta sve može, odnosno, ne može, da se uradi za ta 3 sata slobodnog vremena. Kako se postaje zavisnik od Interneta [na vrh]Najpre bi trebalo pomenuti kako se naš prosečni korisnik obično sreće sa Internetom:
Dakle, sada imamo korisnika koji je došao do Interneta i konačno možemo razmatrati dalji tok razvoja zavisnosti. Kod ljudi kojima je računar najpromašenija investicija u životu, što bi u našoj sredini najčešće bili ljudi koje je društvo nagovorilo da kupe računar, gotovo po pravilu su neverovatni antitalenti za računare koji ni pre kupovine a ni posle nekog vremena korišćenja nemaju predstavu kako računar može da im posluži, ubrzo dođe do razočarenja zbog "komplikovanosti" pristupa Internetu, tako da se Internet ubrzo posle početnih pokušaja posećuje retko ili nimalo. Ovi ljudi obično ubrzo potpuno zanemaruju računar, ili ga koriste samo zbog nekoliko prostih radnji koje su naučili (npr. kucanje tekstova, slušanje muzike, gledanje slika i sl.). Kod malo iskusnijih početnika i "veterana", momentalno nastupa euforija u stilu da je sve tako veliko i na dohvat ruke, svega ima, pregršt informacija, jedan otvoreni prozor u svet, programi na "izvol'te", masa ljudi spremna za priču, četovanje preko noći, šta god poželite... Koliko je zapravo svih tih trenutno dostupnih informacija toj jedinki stvarno potebno? To se niko ne pita! No, iza ovog skretanja ustvari je obično ćorsokak koji vodi pravo u zavisnost. Postoji mogućnost da se korisnik na vreme osvesti i shvati da preteruje, i bez većih problema prekine s preterivanjem. Ovo se može protumačiti kao preterano korišćenje dok čoveka ne prođe volja, o čemu će biti reči kasnije. Naravno, postoji i ona druga mogućnost, obično viđena kod klinaca koji puše travu, naime, da je na samom početku korisnik ogrezao u zavisnost, jednostavno negira svoj problem rečima "Ma nije to ništa, mogu da prestanem kad hoću...", da bi kasnije potpuno potonuo, ili, još gore, da se od samog starta ni ne osvrne, nego ode pravo na 40 sati nedeljno... Doktor psihijatrije, Džon Grohol, je ovaj slučaj razjasnio analogijom između korisnika Interneta i deteta s novom igračkom: I fazaDete: doživljava oduševljenje i preteruje u igranju s tom igračkom, traži nove i nove mogućnosti koje ta igračka može da pruži. Korisnik: oduševljeno istražuje čitav novi svet koji mu Internet pruža, preko bezbroj prezentacija koje obrađuju njemu zanimljive teme, do brzog skidanja zanimljivih programa i komunikacijom s novim, nepoznatim i zanimljivim ljudima, preko raznih servisa dostupnih na Internetu. II fazaDete: doživljava razočarenje i izbegava igračke sa relanim ili nerealnim razlozima, obično zbog prezasićenosti. Korisnik: obišavši mnoštvo web stranica, ili se iscrpevši u nekoj žestokoj online ili news raspravi od koje nije bilo nikakve koristi sem zle krvi, doživljava prezasićenost informacijama ili se razočarava _i_ u virtuelni svet, i povlači se. III fazaDete: počinje novu igračku da koristi umereno, odnosno normalno, kao i sve ostale igračke. Korisnik: nalazi pravu meru, koristi Net za potrebne informacije, održava normalan kontakt sa poznanicima sa mreže, povremeno skida nove programe, povremeno surfuje iz razonode. Ovo se može protumačiti kao dopuna teorije da čovek prvo postaje zavistan od računara i svih mogućnosti koje on nudi, gde je Internet ubedljivo najmoćnije i najfatalnije iskušenje. U prilog ove teorije ide i sledeća činjenica: Ubrzo po pojavi prvih personalnih računara, igre poput pasijansa i minskog polja su dobile i digitalno izdanje, a istraživanja su otkrila da opsesivno igranje ovih igara na radnom mestu postaje veliki problem, jer zaposleni umesto da rade svoj posao ustvari slažu pasijans. Ove igre nisu ni interaktivne niti namenjene mrežnom igranju. Činjenica je da je na preko 90% računara u bilo kojoj ustanovi otvoren prozor s pasijansom. Milanu je poznat slučaj malog preduzeća koje je pre nekoliko godina nabavilo prvi računar, i prvo pitanje koje su mu, kao iskusnom poznavaocu računara, zaposleni postavili kada se on ponudio da ih uputi u osnove računarstva, bilo je bukvalno: "Ama pusti sad ofis i viruse i tabele, gde je onaj pasijans?". Tipovi zavisnosti od Interneta [na vrh]Postoji četiri specifičnih tipova zavisnosti od Interneta, i to:
Uzročnici zavisnosti od Interneta [na vrh]Zavisnost od Interneta je posledica raznih problema iz stvarnog sveta sa kojima se pojedinac svakodnevno susreće, i izlaz traži u Internetu, nasuprot "straše" mogućnosti suočavanja sa tim problemom i njegovog rešavanja. Postoje razna objašnjenja uzročnika zavisnosti od Interneta. Navešćemo samo neke, a brojne preostale koje još ni ozbiljni svetski stručnjaci nisu ni delimično obradili ostavljamo za kasnije izveštaje koji će biti objavljivani na prezentaciji.
Simptomi zavisnosti od Interneta [na vrh]Simptomi koji ukazuju da je osoba postala zavisna od Interneta su brojni, ali se uglavnom grade i nadovezuju na sledeće, osnovne simptome:
Pored toga, često je moguće uočiti i drugi simptomi, kao što su:
Mane zavisnika od Interneta [na vrh]Zavisnici od Interneta najčešće pate od sledećih nedostataka:
Prevencija zavisnosti od Interneta [na vrh]Dr. Kimberli Jang, psiholog Pitsburškog univerziteta, autor nekoliko stručnih knjiga iz oblasti zavisnosti od interneta baziranih na psihološko-naučnoj osnovi, predlaže način na koji trenutni hipotetički ili realan budući zavisnok može da pomogne sam sebi, i to:
Lečenje zavisnosti od Interneta [na vrh]U zapadnim zemljama postoji veliki broj radnih grupa u kojima zavisnici u prihvatnim centrima razmenjuju iskustva, pričaju o svojim vizijama Interneta, zajedno savladavaju apstinentske krize i udruženi dolaze do manje ili više uspešnog grupnog izlečenja. Međutim, prilike kod nas i na zapadu su bitno drugačije. Prvenstveno zbog znatnih razlika u mentalitetu naših ljudi i "zapadnjaka", u našoj sredini takav oblik lečenja ne bi imao primetnog efekta iz više razloga. Kao prvo, mi Srbi smo narod specifičnog mentaliteta, ponosni i tvrdoglavi, ne tražimo pomoć ni kad nam je neophodna u svakodnevnom životu. Davanje saveta shvatamo kao uvredu inteligencije ili sujete, a odlazak kod psihijatra tumačimo kao siguran znak totalne duševne poremećenosti. U velikom broju slučajeva je ovo najveći problem. Na drugom mestu je stepen mogućnosti da se ostvare želje u cilju praćenja tehničkih dostignuća. Naime, u našoj zemlji je daleko manji interes za time nego na zapadu, pa tako i kod potrebe za Internetom postoji velika razlika. Ovde treba napraviti bitnu starosnu klasifikaciju, gde je sa porastom godina ova razlika sve veća. Dalje, kako su osobe zavisnici upravo u zavisnost upale bežanjem od realnosti, na osnovu nama poznatih ispovesti zavisnika procenjujemo da uglavnom sopstvenim snagama i uz podršku rodbine i najbližih prijatelja, mogu da se prebrode prividni nedostaci u realnosti, kako bi se iščupali iz zavisnosti. Na to najviše utiče stepen doslednosti, istrajnosti, rešenost i jaka volja kojima je neophodna podrška i razumevanje okoline. Zanimljivo je jedno uprošćeno predstavljanje toka neistrajnog odvikavanja od Interneta koje izgleda otprilike ovako: U prvoj fazi, zavisnici koji reše da se izleče preduzimaju, recimo sledeće korake:
Nakon ovoga, obično zbog naglog šoka izazvanog apstinentskom krizom, budu primorani na drugi korak, koji zapravo predstavlja povratak na staro stanje i koji zavisi od toga šta su pokušali da bi se odvikli, te tako:
U zavisnosti od uzroka zavisnosti od Interneta, predlažu se dve metode lečenja:
Ankete [na vrh]Nevezano za statistike zapada, iz priča i ispovesti naših ljudi, zaključili samo da je zavisnost od Interneta identična zavisnosti od droga, alkohola, pušenja, kocke i drugih psiho-fizičkih zavisnosti. Analizom anketa sprovedenih na zapadu, zaključeno je da najveći procenat Internet zavisnika čine sredovečne žene. Karakterističan je primer koji je predstavila Maresa Heht Orzak, rukovodilac Centra za kompjutersku zavisnost MekLin Hospital u Belmontu. Naime, ona je imala za pacijenta ženu koja je potpuno zapostavljala svoje dete. Pošto je dugboko zagazila u zavisnost, u više navrata je znala da se mora udaljiti od Interneta i dati večeru sinu, ali nije želela da propusti dešavanja na mreži. Razvedena je od ranije i socijalna služba joj lako može oduzeti dete. Ovaj podatak u našim uslovima ne možemo prihvatiti kao relevantan, pre svega zbog same strukture i mentaliteta stanovništva. U našim uslovima je kod ove polne i starosne grupe stanovništva ekvivalent praćenje sapunica za bekstvo iz realnosti, kojima su preplavljene gotovo sve televizije kod nas. Razlog tome je kako socijalne prirode - TV ima gotovo svako domaćinstvo, dok je računar još uvek malo egzotičniji, pa čak i u slučajevima gde postoji računar, Internet ne može uvek da se priušti; tako i kulturološke prirode - nedostatak računarskog obrazovanja kod osoba koje imaju mogućnost korišćenja računara jer je potrebno predznanje o barem osnovnoj upotrebi računara pre same posete Internetu. Našu anketu u prvobitnoj verziji ispunilo je tek preko stotunu ispitanika, od čega je veći broj odgovora mogao biti prihvaćen, dok su ostali bili besmisleni te ih nismo mogli uzeti za relevantne. Statistiku, bez detaljnih analiza, koje je nemoguće i neprihvatljivo izvršiti na osnovu ovako malog broja odgovora, možete pogledati na strani rezultati, ali se po dosadašnjim tendencijama može reći da najveći broj zavisnika kod nas čine osobe muškog pola u trećoj deceniji života. Ova statistika još uvek nije pouzdana zbog vrlo slabog odziva Internet korisnika da popune anketu, i lošeg proseka kroz populaciju korisnika na mreži. Detaljnije analize će se izvršiti na osnovu rezultata koje dobijemo putem nove verzije ankete, koja je modifikovana i poboljšana, tako da vas molimo da ukoliko ste ranije već popunili predhodnu verziju, to učinite ponovo sa novom, jer se njom dobijaju sveobuhvatniji rezultati i daju mogućnosti opširnijoj analizi situacije.. Veliki problem u bilo kakvom istraživanju predstavlja činjenica da je kod nas zavisnost od Interneta još uvek praktično nepoznata u relevantnim krugovima i ne poklanja se dovoljno pažnje istraživanjima domaće Internet populacije u ovom pogledu. Mi smo jedni od pionira na tom polju u našoj zemlji, i relevantnije zaključke bi mogli da damo tek nakon uspešnog sprovođenja već pomenute ankete, i njenog detaljnog analiziranja. Do sada nam nije poznato da su u Srbiji sprovođene slične akcije i da se zavisnost od Interneta razmatrala kao ozbiljan problem današnjice. Ipak, postoje lokacije na Internetu na kojima se u manjoj meri pominje ovaj oblik zavisnosti, ali je to nedovoljno u odnosu na njen realan uticaj na psihološko stanje pojedinca zavisnika. Izvori [na vrh]Izvesnu pomoć pri sklapanju teorija nam je pružila lokacija http://netaddiction.com. Još jedan inostrani izvor informacija se nalazi na lokaciji http://www.pro-patiente.hu. Kod nas, jedina mesta na kojima se pominje zavisnost od Interneta su prezentacija zdravstvenog centra "Radivoj Simonović" iz Sombora na lokaciji http://www.neuro-so.org.yu gde se nalazi nekoliko prevedenih tekstova sa pomenute mađarske stranice, i prezentacija MP3 kluba na lokaciji http://www.mp3club.co.yu gde se nalazi kraći tekst o Internetu uopšte, a između ostalog i o manama Interneta. Svaki oblik kontakta, predlozi, komentari i kritike su dobrodošli, a iskustva naročito. Za kontakt sa autorima prezentacije i teorija koristite stranu kontakt. |
![]() |