Nikolina ispovest

Počeću od "Kulina Bana", kako neki kažu. Od malih nogu sam se zanimao za nove tehnologije, tehniku, nauku... U osnovnoj školi me je uglavnom zanimalo mašinstvo, automobili i motoristika. Ali kako sam krenuo u gimnaziju, sve više su me zanimali računari, programiranje i sve vezano za ove oblasti. U trećoj godini gimnazije (1996) dobijam prvi računar (AMD 486 DX4 na 120 MHz), i tada počinje moje posvećivanje samo njemu. Naglo sam popustio u školi. No, nekako sam uspeo da se izborim i kraj gimnazije završim sa najboljim uspehom za sve 4 godine. 1998, crkava mi kontroler za tastaturu na ploči i zbog toga odlučujem da menjam celu konfiguraciju. Uzimam Pentium (Cyrix na 233 MHz) i godinu dana se posvećujem izučavanju Windows-a 98 i čari svih programa koji rade pod ovim OS-om. 1999. za svoju krsnu slavu (sv. Nikola) povezujem se na svog prvog providera (Božić iz Pančeva) i za samo 2 dana trošim 20 sati. Tu počinje deo mog života u kome sam kompjuterski skroz zaglibio. Sve što sam video i znao u životu su računar, win 98, i gomila programčića. Iako sam već i daleko pre toga postao zavisnik od Interneta (to sam postao na fakultetu 1998.), ono najgore tek počinje surfovanjem od kuće. Počinje prepiska putem maila sa gomilom ljudi, čitanje news-a 2x dnevno i odgovaranje na svaki mogući post na koji je imalo šanse da dam neki komentar, skidanje gomile programa sa net-a (par stotina MB).

Moji bližnji i prijatelji su me kritikovali i govorili da idem u pogrešnom pravcu i da prestanem sa takvim zaluđeničkim načinom života. Iako sam znao i sam da je tačno to što govore i bio sam svestan toga, kao da me je neki đavo terao da baš tako radim i živim. Postojale su samo 3 bitne stvari u mom životu: Internet, Internet i Internet, i eventualno Internet. Mnogo noći nisam spavao, viseći na svetskoj globalnoj mreži. Dešavalo se da vezu sa ISP-om ne prekidam i po 7-10 sati.

Postojale su 2 faze. Prva, nekoliko sati na netu, komunicirajući na razne načine sa ljudima i skidajući programe i drugog. Kada prekinem vezu, instalacija tih programa i proučavanje. Znajući da sve ovo nije dobro što radim i da to ne treba da bude najvažnija stvar u životu, tome nisam imao snage da se oduprem. Pokušavao sam i nisam uspeo. Upoznao sam mnogo virtuelnih ljudi, koji su radili baš isto što i ja. Jedan od njih je i ex - The X-Fit. Po pitanju neta i računara bili smo identični, sve zapostavili, svoje najrodjenije i najpreče obaveze. I od jednom, njega više nisam ni video ni čuo. Samo se javio sa obaveštenjem da sa tom praxom prekida i da se vraća normalnom životu.

Ne znam iz kog razloga, ali to mi je dalo snagu da i ja krenem tim putem i da istrajem. Prvo sam sačekao da vidim šta će sa njim biti. Posle izvesnog vremena, javio se kao neko sasvim novi. Video sam da je uspeo. Tada sam i ja krenuo. Bilo je teško odreći se nekih navika i poroka koje sam upražnjavao već godinama. Ali rekao sam "Sad il` nikad". Plan mi je bio da više ne pratim news, jer mi je najviše vremena odlazilo na čitanje postova i na odgovore. Zatim sam smanjio surfovanje na najmanji mogući minimum. Smanjio sam i broj ljudi sa kojima vršim prepisku mailom i učestalost proveravanja i pisanja maila. Jednostavno, kompletno sam smanjio vreme provedeno ispred monitora. Počeo sam da se posvećujem svojim obavezama koje sam zapostavio, i u krajnjem slučaju, sebi samom. Mnogo sam srećniji, život mi je dosta sadržajniji, bogatiji i ispunjeniji. Računar i Internet od tada koristim samo u pametne svrhe, da uradim nešto što mi treba ili u krajnjem slučaju da zaradim nešto novca.

Ovom prilikom se i zahvaljujem The X-Fitu koga više nema. Ali baš zahvaljujući tom njegovom nestanku, ja sam uspeo da se vratim u normalan život. Iskreno želim svim ljudima, da ne moraju da se čupaju iz situacije u kojoj sam ja bio. Ali, ukoliko se vać nađu u njoj, moraju da skupe snage da se iz nje izvuku. Potpuno sam zaboravio kako je život lep i koliko čari sa sobom nosi. Za ovih par godina, dosta sam izgubio, ali još nije kasno...